Šarmantni susjed zavrtio mi je glavom

I sada se od srca nasmijem kad se sjetim kako sam upoznala Karla. Žurila sam niz stepenice jer je dizalo bilo u kvaru. Silazila sam, a istovremeno po torbi tražila ključeve auta. Osjetila sam da sam se zaletjela u nekoga, izgubila ravnotežu i pala. Čula sam da se staklenke kotrljaju po podu. Podigla sam pogled i ugledala njega.

– Je li vam dobro? – upitao me.
– Sve je u redu. No, drugi put moram pažljivije silaziti, – rekla sam.
– Da, to bi bilo pametno. Da se upoznamo, ja sam Karlo, vaš novi susjed – rekao je i pružio mi ruku da ustanem.
– Drago mi je, ja sam Magdalena. Ispale su vam vrećice, je li se što razbilo? – upitala sam.
– Samo staklenka nutelle, mog najdražeg obroka – nasmijao se.
– Obećajem da ću vam poslije podne donijeti novu. Na kojem katu živite? – upitala sam.
– Na četvrtom, ali ne trebate se brinuti o tome… – rekao je.
– Oprostite, ali već kasnim na posao pa moram požuriti. Popodne dolazim s nutellom – rekla sam i odjurila.
Dok sam odlazila, osjetila sam na sebi njegov pogled. Nije imao ništa protiv da mu donesem nutellu, a to bi trebalo značiti da živi sam. Tom sam spoznajom bila ugodno iznenađena jer je zaista bio prekrasan muškarac.

Možda je on taj, pomislila sam puna nade. Već dugo sam sanjala o tome da će pravi muškarac napokon ući u moj život. Željela sam obitelj; muža i djecu, no dosad mi čak ni ozbiljnija veza nije polazila za rukom. Sve je završavalo drugačije nego što sam zamišljala i nerijetko sam se pitala u čemu je problem. Čime to odbijam muškarce da baš ni jedan ne može ostati sa mnom dulje od nekoliko mjeseci? Mojih 28 godina još je bilo premalo da bih se proglasila starom curom, ali brinulo me što me muškarci doživljavaju kao djevojku s kojom će se samo zabaviti te što mi se udvaraju uglavnorn oženjeni. Moj novi susjed mogao bi to promijeniti, razmišljala sam i zadovoljno se smješkala.

No sama pomisao na moju posljednju vezu koja se pokazala kao veliki fijasko ohladila je moje uzavrele misli. Željko je, naime, bio oženjen i to je tajio od mene. Doznala sam tako što sam ga slučajno srela na izletu. Meni je rekao da ide na službeni put, a otišao je s obitelji u planine. Moje prijateljice, ništa ne sluteći, uplatile su aranžman u istom hotelu i susret je bio neizbježan. Mjeseci su mi trebali da se oporavim
od šoka koji sam doživjela kada sam svog dečka ugledala sa ženom i djecom.

Ne trči pred rudo. Možda se Karlo doselio sa ženom i djecom, a ako već nema obitelj, sigurno negdje postoji sretna zaručnica. Prelijep je da bi bio sam, uvjeravala sam se da se moram spustiti s oblaka.

Kad sam došla u ured, uspjela sam ne razmišljati o jutarnjem susretu i usredotočiti se na posao. Već tri godine radila sam u tom arhitektonskom birou i znala sam da upravo o mom zalaganju ovisi moje unapređenje, a samim time i plaća. Na žalost, koliko god se trudila, dosad nisam uspjela promijeniti status pripravnice i uglavnom sam dobivala zadatke koje drugi nisu htjeli. Iako mi je bilo žao što mi ne daju priliku da pokažem svoje ideje, vjerovala sam u to da će doći i mojih pet minuta i radila sve što se od mene tražilo. Tako je i taj dan prošao u pripremanju starih projekata i razne druge dokumentacije starijim kolegama.

Na povratku kući otišla sam u supermarket po namirnice. Nisam zaboravila kupiti nutellu za Karla. To je odlična prilika da ga ponovno vidim, pomislila sam.

Kad bi mi se posrećilo i kad bi me pozvao da uđem, bacila bih oko po njegovu stanu i odmah bih znala živi li sam ili u njegovu srcu postoji neka žena, razmišljala sam dok sam se uspinjala na četvrti kat.

Pozvonila sam na njegova vrata i osjetila da mi klecaju koljena. Ovo je trebao biti drugi susret, pa kako je moguće da se tako osjećam. upitala sam se. Srećom, nisam imala puno vremena za preispitivanje jer je Karlo odmah otvorio.

– Zaista ste navratili? – iznenadio se.
– Pa ne možete ostati bez svog omiljenog obroka. Oprostite još jednom za ono jutros – nasmijala sam se.
– Već sam zaboravio na to – rekao je. U trenutku kad sam se htjela okrenuti i otići, Karlo me zaustavio.
– Biste 1i popili nešto sa mnom? Kao što sam vam već rekao, tek sam se doselio i još se nisam upoznao sa susjedima – širom je otvorio vrata i pozvao me da uđem.

Momački stan

Jedva sam dočekala njegov poziv. Odmah s vrata počela sam se ogledati vide li se gdje tragovi ženske ruke. Pokazao mi je kuhinju i dnevni boravak i bila sam zadovoljna onim što sam vidjela. To je uistinu bio momački stan, nigdje se nije osjećala prisutnost žene. Vaze su bile prazne, bez ijednog cvijeta, nigdje slika po zidovima, stvari porazbacane uokolo, a o detaljima koje ni jedna žena ne propušta staviti u svoj stan, poput stolnjaka i zdjelice s bombonima, nije bilo ni govora. Bila sam uistinu sretna zbog toga.

Da postoji netko u njegovu životu, sigurno ne bi dopustio da mu majice budu porazbacane po podu, pomislila sam ugledavši nekoliko majica nemarno odbačenih zajedno s tenisicama.

– Oprostite na neredu, tek sam se doselio i još nisam sve stigao srediti – obratio mi se kad je spazio da pogledavam prema još zapakiranim stvarima.
– Nema veze, svačiji je stan takav kad se tek useljava – slagala sam. Naravno da moj stan nije bio ovako neuredan, ali to je samo dokaz da je u njemu sam, pomislila sam zadovoljno.

Tog smo poslijepodneva popili nekoliko pića, razgovarali o svemu pomalo i ja sam uistinu bila sretna jer je o sebi i svom životu govorio u jednini. Ni u jednom trenutku nije rekao “mi”, ni na koji način nije mi dao do znanja da ima nekoga. Nekoliko sati kasnije shvatila sam da sam se predugo zadržala, ispričala se i krenula kući.

– Zar ne možete ostati još malo? — osjećala se tuga u njegovu glasu.
– Pa ovdje sam cijelo poslijepodne, i ja bih trebala nešto obaviti u svom stanu – rekla sam pristojno, iako me kod kuće ništa nije čekalo.
– Vidimo se onda – predložio je.
– Zašto ne? Bilo je vrlo ugodno – odgovorila sam.

Kad sam se vratila kući, ponovno sam počela razmišljati o nekoj ženi koja možda ne živi s njim u istome gradu, ali je svakako prisutna. Nemoguće je da je tako privlačan muškarac sam. Karlo je lijepo građen, moderno se odijeva i naravno da mami ženske poglede. Uz to, novinar je i stalno je okružen ljudima. Vještina komunikacije stoga je jedna od njegovih jačih strana. Mora da ima nekoga, razmišljala sam i dok sam lijegala u krevet.

Šesto čulo govorilo mi je da moram otvoriti četvere oči.

Muškarac poput njega naprosto ne može biti sam i bolje da se prestanem zanositi prije nego što mi slomi srce. Nije li bilo dosta razočaranja? Treba ti još jedno, upozoravao me unutarnji glas.

Ujutro kad sam izlazila nadala sam se da bih ga opet mogla sresti, no to se nije dogodilo. Puna iščekivanja bila sam i kad sam se vraćala kući, no susret je izostao.
Nema veze, vidjet ćemo se sutra, pomislila sam. Sljedećih dana također ga nisam srela, no ipak sam stalno razmišljala o njemu. Tisuću puta poželjela sam pozvoniti na njegova vrata, no razum mi nije dopuštao takve ludosti. Karlo je, naime, pripadao onom tipu muškarca koji žene ne ostavljaju ravnodušnima i iza kojih uglavom ostaju slomljena srca. Razmišljala sam: ako sam ja na njega ostavila jednak dojam, neka on bude taj koji će potražiti mene. Dani su prolazili, a on me nije tražio niti smo se sreli.

Drugi susret

Nakon punih tjedan dana što ga nisam vidjela, odlučila sam prestati sanjati o njemu. Nije bilo lako, no prisilila sam se da moj posao bude jedino na što moram obratiti pozornost i svaki put kada sam se sjetila Karla, naglas sam stala govoriti koliko još posla moram napraviti i prionula na svoje nacrte. Kad sam, tjedan dana kasnije, razmišljajući samo o tome kako ponovno kasnim na posao, također silazila niz stepenice, opet
sam naletjela na – Karla.

– Ne mogu vjerovati da nam se opet to dogodilo! – rekao je.
– Što sam ovaj put razbila? – upitala sam pogledavajući unaokolo.
– Ništa. Pod rukom sam, srećom, imao samo novine – nasmijao se.
I meni je bilo drago što ovaj put vrećice nisu letjele na sve strane i od srca sam mu se nasmijala.
– Kako ste, Magdalena? — nastojao je produžiti konverzaciju.
– Odlično, hvala. A vi? – odgovorila sam.
– Dobro, iako moram priznati da sam prilično iscrpljen. Bio sam gotovo dva tjedna na putu zbog jedne veoma zanimljive reportaže i sada se moram naspavati. Nakon toga čeka me veliko pospremanje stana – rekao je.
– Ne želim se ni sjetiti kako je stan izgledao kad sam se ja uselila i koliko mi je trebalo da ga dovedem u red – pravila sam se da suosjećam s njim.
– Ali svejedno moram večerati, a radije bih jeo u društvu. Svratite k meni večeras, imam toliko zanimljivih doživljaja – predložio je.

Nisam ni stigla razmisliti da bih malo ženski taktizirala jer sam se uhvatila da sam glasno izgovorila:
– Pristajem. Vidimo se, dakle, večeras – rekla sam i izjurila van da ne primijeti kako sam se zacrvenjela.

Cijeli sam dan razmišljala samo o njemu, o tome zašto me pozvao na večeru. To bi značilo da zaista nema nikoga. Možda mu se i sviđam, prepustila sam se svojim snovima.

Prestani, Magdalena! Sve ćeš doznati navečer, prekorila sam samu sebe što sam opet dopustila da mi netko tako brzo zavrti glavom. Shvatila sam da se ponašam poput tinejdžerice koja se prvi put zaljubila, a bila sam prestara da skakučem i pjevušim po uredu zbog jednog poziva na večeru. Nisam imala mira na poslu, nisam mogla raditi kao obično, pa sam ranije otišla kući. Cijeli dan razmišljala sam samo o tome što ću odjenuti, kakvu frizuru napraviti i što bi se na toj večeri moglo dogoditi. Kad sam ušla u stan, napravila sam si opuštajuću kupku, a dok se kada punila, iz ormara sam izvukla svu odjeću i posložila je na krevet. Odlučila sam se za obične uske traperice koje su mi lijepo pristajale i žutu majicu, uz koju je moja tamna put dolazila do izražaja. Stavila sam samo malo šminke i svoju dugu kosu punu kovrča pustila da pada niz leđa.

– Odlično izgledate! – rekao je kad me vidio na vratima.
– Hvala – odgovorila sam i sagnula glavu.
Opet su mi se obrazi zacrvenjeli i nisam htjela da primijeti koliko mi se sviđa. Ponudio mi je da sjednem dok ne završi večeru i na stol stavio dvije čašice s aperitivom.
– Za deset minuta sve će biti gotovo – rekao je dok je gledao tjesteninu u pećnici.

Kobna fotografija

Proveli smo uistinu ugodnu večer. Pripremio nam je zapečenu tjesteninu s četiri vrste sira, a da budem iskrena, da je napravio i najobičnije sendviče, s Karlom s druge strane stola bili bi najukusniji na svijetu. Njegove su dogodovštine bile više nego zanimljive i do kraja večeri bila sam zaljubljena u njega preko ušiju. Jedan njegov pogled, osmijeh… bili su dovoljni da se osjećam kao da je cijeli svijet pod mojim nogama. Nisam mogla ni slutiti da ću već u sljedećih nekoliko minuta doživjeti neugodan šok. Karlo se htio pohvaliti reportažom koju je napravio i zamolio me da iz njegove spavaće sobe donesem novine. Dok sam ih uzimala s kreveta, na noćnom ormariću ugledala sam ga na slici sa ženom i dvoje djece. Svi četvero zračili su srećom i ja sam se opet na poprilično grub način morala spustiti na zemlju.

– Presretan sam što imam takvu susjedu. Nadam se da će ovo naše druženje s vremenom prerasti u nešto više – rekao je dok je iz hladnjaka vadio sladoled.

Od njegovih mi se riječi zavrtjelo u glavi. Evo još jednog koji bi se malo zabavio dok su mu žena i djeca u drugom gradu, tužno sam pomislila. Nikad nisam mogla shvatiti muškarce koji žene doživljavaju samo kao zabavu. Niti one koji varaju svoje supruge samo zato što su trenutno odvojeni od obitelji. Koji je to poriv kod muškaraca koji ih tjera da budu nevjerni? Je li u pitanju dokazivanje muškosti ili…? Nisam mogla pronaći odgovor na ta pitanja od kojih sam osjećala samo gađenje.

– Umorna sam i boli me glava. Najbolje da odem kući – rekla sam.
– Slobodno se opustite na sofi? Da skuham kavu? – ponudio se.
– Hvala na večeri, ali zaista moram kući. Vidimo se ovih dana – bila sam odlučna.

Izišla sam iz tog stana brzinom munje, ne obazirući se na njegove začuđene poglede. Kad sam za sobom zatvorila vrata svog stana, bila sam ponosna na sebe što sam svoje srce u posljednji trenutak spasila od novog ranjavanja. Sve sam uvidjela na vrijeme, zašto me onda ipak boli? Trebala bih biti sretna što mu nisam povjerovala i upustila se u nešto više s njim, razmišljala sam.

Ipak, te me spoznaje nisu ojačale i nije me duša manje boljela zato što sam na vrijeme izbjegla njegove poljupce. Osjećala sam se prevareno, a to nije bilo prvi put.

Što to sa mnom nije u redu, preispitivala sam se, a odgovora nije bilo.

Sljedećeg jutra, dok sam se spremala na posao, netko je pozvonio na moja vrata. Otvorila sam i uistinu se iznenadila. Nisam mogla shvatiti zašto je Karlo tako rano ovdje. što želi od mene, pitala sam se.

– Došao sam vidjeti jeste li bolje – rekao je pristojno.
– Da, hvala – odgovorila sam zbunjeno.
– Mogu li ući? Neću vas dugo zadržavati – upitao je.

Stiže objašnjenje

Pustila sam ga u stan iako si nisam mogla objasniti zašto sam to učinila. Srce mi je jako lupalo i bojala sam se da ću mu se baciti u zagrljaj, a nakon toga opet plakati jer je pitanje dana kada će se pojaviti ona žena sa slike.

Sjeli smo u dnevni boravak, a on me gledao ravno u oči.
– Nije mi jasno zašto ste sinoć tako pobjegli? Cijelu noć sam razmišljao o tome. Pitao sam se što sam krivo učinio i nisam našao odgovor. Možete li mi objasniti? – upitao je.

Uhvatila sam se za glavu. Kako sam mu mogla reći da mu ne želim biti samo zabava dok se u njegov stan ne doseli i ona sa slike? Zajedno s njihovom djecom.

– Večer je bila tako ugodna, sve do tog kobnog trenutka. Kao što sam ti jučer pokušao reći, uistinu sam sretan što sam te upoznao i nadao sam se da su osjećaji obostrani. Zašto si tako naglo pobjegla — spontano je prešao na ti.
– Kako se usuđuješ! A ona žena na fotografiji u tvojoj spavaćoj sobi? Ona s djecom? — sasula sam paljbu na njega.
– To je dakle razlog – nasmijao se, a meni sada zaista ništa nije bilo jasno.
– Što tu ima smiješno? – uzrujala sam se.
– Naravno da ima. Na slici je moja sestra i dva najbolja nećaka na svijetu. Zar si pomislila da mi je to obitelj? – smijao se sve jače.

Sad sam ja bila ta koja se osjećala glupo i gledala sam ga zbunjena, puna nevjerice. Pitala sam se govori li istinu ili je to samo još jedan od muških trikova.

– Najavila se da mi uskoro dolazi u posjet, pa ako želiš, rado bih te upoznao s njom. Sanja je najbolja sestra na svijetu uz našu mamu, jedina žena u mom životu – rekao je upravo ono što sam htjela čuti.

Sad sam se tek osjećala poput srednjoškolke koja nije u stanju razlučiti istinu od laži. Ako je to na slici zaista bila sestra, ponijela sam se nezrelo. Ako laže i želi me samo kao avanturu, a ja mu povjerujem, opet ću ostati slomljena srca. Bila sam na sto muka.

Moj unutarnji glas ovaj put nije predlagao oprez ili otpor. Baš suprotno. Ne možeš se cijeli život bojati ljubavi. Nisu svi muškarci kao Željko. Jednom moraš dati priliku da ti pokaže što osjeća, a nema razloga da to ne bude Karlo, moje šesto čulo opet se javilo.

– Teško je povjerovati da u tvom životu ne postoji ni jedna žena. Čak ni zaručnica? – bila sam oprezna.
– Ne, ne postoji. Zar bih, da imam ženu, tebe zvao na večeru? – čudio se.

Ne znam. Valjda sam pomislila da si previše… Previše da bi bio sam – govorila sam nepovezano.
– Previše što? – upitao je. – Previše privlačan – priznala sam.

Karlo mi se nasmijao i približio.
– želiš reći da se i ja tebi sviđam? – tiho je upitao.
Skupila sam hrabrost, pogledala ga ravno u oči i rekla:
– Da, jako!

Dok su se njegove usne spuštale na moje, pomislila sam da bih zaista mogla nazvati ured i reći da uzimam jedan dan godišnjeg odmora. To bi mi, uostalom, bio prvi izostanak s posla u pune tri godine.