ISPOVEST:Supruga me pokušala otrovati
– Slobodna si, Lucija, odlazi rekao sam joj glasom slomljenim od bitke sa samim sobom.
– Molim!? – pogledala me u čudu.
– Dajem ti razvod, dobila si što si htjela. Puštam te i nadam se da te je vrijedan – dodao sam. Zatvorio sam vrata sobe i ostavio je zatečenu. Nisam više ni dana htio provesti s tom luđakinjom! Sljedećeg jutra Lucija je već rano otišla na posao, a kako sam još bio na bolovanju odmarao sam se. Za svaki slučaj naručio sam hranu iz restorana. Pozvao sam Lunu da je podjeli sa mnom no iz nekog razloga ona nije bila zaintersirana za obrok. Ubrzo je i povratila. Mislio sam da se prejela, a onda mi je sinulo da je jučer pojela obrok sa stola. Mora da je bilo nešto što je skuhala Lucija. Uzeo sam je u naručje i hitro se uputio u ambulantu za životinje.
U onu istu u koju me nekad davno odvela Lucija. Gledao sam beživotno Lunino tijelo. Disala je, to je bito evidnetno, no što ako je bila otrovana!? Ubrzano sam utrčao unutra i objasnio da je pas nešto pojeo na livadi kako bih izbjegao neugodnosti. Izvadili su joj krv i na žalost pronašli u njoj isto ono što su pronašli u mojoj. Hrana koja je bila namijenjena meni, pojela je Luna.
Od sada pričamo preko odvjetnika
Bio sam slomljen jer sam obožavao Lunu. Unezvjereno sam odlutao do Instituta gdje je radila Lucija. Brzo sam je pronašao. Začuđeno me gledala jer ono što sam osjećao vjerno se ocrtavalo na mom licu. Približio sam joj se savim blizu. Nije me bilo briga što drugi gledaju u nas. Pružio sam ruku i pred svima je pljusnuo. A onda se pojavio njezin spasitelj Marko i odgurnuo me. Odmjerio sam ga s mržnjom i gnušanjem. Odgovarali su jedno drugome savršeno. U bijesu sam se uspio obraniti i ja sam odgurnuo njega tako da je pao i porušio nekoliko staklenih epruveta.
– Ti si luđak! – povikala je Lucija i prišla svom ljubavniku kako bi mu pomogla.
– Ti si ubojica! Ubila si Lunu! – priprijetio sam joj prstom. Preneraženo me gledala.
– Da, uginula je. U krvi joj je pronađen mišomor, baš kao i meni – vikao sam poput luđaka.
– Livada je puna tog otrova, svugdje ga je mogla progutati – branila se.
– Ne, progutala ga je s jučerašnjim ručkom. Očito nije mogla podnijeti dozu koja je bila meni namijenjena. No ti si stručnjak na tom području i nadam se da ćete ti i gospodin biti sretni i uspiješno trovati sve one koji vam se nađu na putu – vikao sam. Voljeni ju je gledao s dozom gađenja i prijezira. Bilo je očito da nije imao pojma što je Lucija kadra učiniti kad joj netko stane na put.
– Ne slušaj ga, laže! – viknula je gledajući suznih očiju u mene.
– Od sada ćemo komunicirati preko odvjetnika – rekao sam joj odriješito.
– Što je s mojim stavrima? – pitala je plačnim glasom.
– Bit će na ulici, osobno ću ih izbaciti – okrenuo sam se i teatralno izišao. Znao sam da sam joj poljuljao karijeru i uprljao obraz. To je bilo ono što je najteže podnosila.
– Molim!? – pogledala me u čudu.
– Dajem ti razvod, dobila si što si htjela. Puštam te i nadam se da te je vrijedan – dodao sam. Zatvorio sam vrata sobe i ostavio je zatečenu. Nisam više ni dana htio provesti s tom luđakinjom! Sljedećeg jutra Lucija je već rano otišla na posao, a kako sam još bio na bolovanju odmarao sam se. Za svaki slučaj naručio sam hranu iz restorana. Pozvao sam Lunu da je podjeli sa mnom no iz nekog razloga ona nije bila zaintersirana za obrok. Ubrzo je i povratila. Mislio sam da se prejela, a onda mi je sinulo da je jučer pojela obrok sa stola. Mora da je bilo nešto što je skuhala Lucija. Uzeo sam je u naručje i hitro se uputio u ambulantu za životinje.
U onu istu u koju me nekad davno odvela Lucija. Gledao sam beživotno Lunino tijelo. Disala je, to je bito evidnetno, no što ako je bila otrovana!? Ubrzano sam utrčao unutra i objasnio da je pas nešto pojeo na livadi kako bih izbjegao neugodnosti. Izvadili su joj krv i na žalost pronašli u njoj isto ono što su pronašli u mojoj. Hrana koja je bila namijenjena meni, pojela je Luna.
Od sada pričamo preko odvjetnika
Bio sam slomljen jer sam obožavao Lunu. Unezvjereno sam odlutao do Instituta gdje je radila Lucija. Brzo sam je pronašao. Začuđeno me gledala jer ono što sam osjećao vjerno se ocrtavalo na mom licu. Približio sam joj se savim blizu. Nije me bilo briga što drugi gledaju u nas. Pružio sam ruku i pred svima je pljusnuo. A onda se pojavio njezin spasitelj Marko i odgurnuo me. Odmjerio sam ga s mržnjom i gnušanjem. Odgovarali su jedno drugome savršeno. U bijesu sam se uspio obraniti i ja sam odgurnuo njega tako da je pao i porušio nekoliko staklenih epruveta.
– Ti si luđak! – povikala je Lucija i prišla svom ljubavniku kako bi mu pomogla.
– Ti si ubojica! Ubila si Lunu! – priprijetio sam joj prstom. Preneraženo me gledala.
– Da, uginula je. U krvi joj je pronađen mišomor, baš kao i meni – vikao sam poput luđaka.
– Livada je puna tog otrova, svugdje ga je mogla progutati – branila se.
– Ne, progutala ga je s jučerašnjim ručkom. Očito nije mogla podnijeti dozu koja je bila meni namijenjena. No ti si stručnjak na tom području i nadam se da ćete ti i gospodin biti sretni i uspiješno trovati sve one koji vam se nađu na putu – vikao sam. Voljeni ju je gledao s dozom gađenja i prijezira. Bilo je očito da nije imao pojma što je Lucija kadra učiniti kad joj netko stane na put.
– Ne slušaj ga, laže! – viknula je gledajući suznih očiju u mene.
– Od sada ćemo komunicirati preko odvjetnika – rekao sam joj odriješito.
– Što je s mojim stavrima? – pitala je plačnim glasom.
– Bit će na ulici, osobno ću ih izbaciti – okrenuo sam se i teatralno izišao. Znao sam da sam joj poljuljao karijeru i uprljao obraz. To je bilo ono što je najteže podnosila.
ISPOVEST:Supruga me pokušala otrovati
Reviewed by Svijet Zanimljivosti - Ispovijesti
on
svibnja 22, 2017
Rating:
Nema komentara: